Gradske Opštine

Zemun nekad bio centar juvelira: tradicija nakita iz 19. veka

Foto: Unsplash

Zemun je tokom 19. i početkom 20. veka bio jedno od značajnijih mesta za izradu nakita u ovom delu Evrope. U staroj gradskoj jezgri radile su juvelirnice i zlatarske radionice u kojima su majstori izrađivali nakit po narudžbini bogatijih građana, trgovaca i pripadnika tadašnje elite.

Radionice su bile smeštene u zoni oko Gardoša i u staroj glavnoj ulici, današnjoj Glavnoj ulici i njenoj okolini. Tamo su nastajali prstenje, broševi, ogrlice i porodični simboli, a pojedini komadi bili su ukrašavani filigranskom tehnikom i ručnim graviranjem.

Zanat koji je ostavio trag u identitetu Zemuna

U tom periodu Zemun je bio deo Austrougarske monarhije, pa je i stil nakita nosio mešavinu srednjoevropskih i balkanskih uticaja. Zbog toga su zemunski komadi nakita imali prepoznatljiv izgled i često su se prenosili kroz porodice kao vredno nasleđe.

Prema istorijskim podacima, u Zemunu su tada delovali uglavnom nemački, jevrejski, srpski i grčki zanatlije, kao i majstori koji su dolazili iz Austrije i Mađarske. Najviše je bilo zlatara i časovničara, a saradnja sa trgovcima iz Beča i Pešte bila je važna za nabavku dragog kamenja i specijalnog alata.

Zanat je bio organizovan po strogim cehovskim pravilima. Postojalo je jasno određeno ko može da postane majstor, a kako su radionice najčešće bile porodične, veština se prenosila sa generacije na generaciju ili kroz sistem šegrtovanja. Zlatari su svoja dela obeležavali malim žigovima, što danas pomaže u muzejskoj identifikaciji starih predmeta.

Od nestajanja do novog interesovanja

Posle Drugog svetskog rata mnoge privatne radionice su zatvorene ili su prešle u državno vlasništvo, a ručna izrada nakita postepeno je potisnuta industrijskom proizvodnjom. Uprkos tome, interesovanje za stare zemunske juvelirnice danas ponovo raste među kolekcionarima, muzejima i ljubiteljima istorije grada.

Ova tema može biti važna i za savremeni Zemun, jer stari zanati nude osnovu za kulturne sadržaje i turističke programe. Uz radionice, izložbe i tematske ture, priča o juvelirima mogla bi da dobije novo mesto u lokalnoj ponudi i da podseti na zanatsko nasleđe koje je dugo bilo u senci.

Za građane i posetioce Beograda, posebno onih koji obilaze Zemun, ovakve priče dodatno osvetljavaju istoriju naselja i njegovu ulogu u razvoju gradskih zanata. U tom kontekstu, zanimanje za staru jezgru Zemuna može se povezati i sa drugim lokalnim sadržajima, poput kulturnih događaja u gradu i programa koji čuvaju sećanje na beogradsku tradiciju.